Ahtirski
Ahtirski Ahtыrskiй | |
---|---|
![]() | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | ![]() |
Rejon | Abinski rejon |
Osnovan | 1863. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2017. | 20.983 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 51′ 06″ S; 38° 17′ 40″ I / 44.851588° S; 38.294316° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 38 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 353300−353302 |
Pozivni broj | +7 86150 |
OKATO kod | 03 201 553 |
OKTMO kod | 03 601 153 051 |
Veb-sajt | |
http://ahtirsky.ru/ |
Ahtirski (rus. Ахтырский) naseljeno je mesto poluurbanog tipa sa zvaničnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na jugu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u jugozapadnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Abinskom rejonu.
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2017, u naselju je živelo 20.983 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Varošica Ahtirski se nalazi u zapadnom delu Krasnodarskog kraja, na nekih 8 km istočnije oad grada Abinska, administrativnog centra rejona, te na nekih 60 km jugozapadno od pokrajinske prestonice Krasnodara. Varošica se nalazi u južnom delu aluvijalne Zakubanjske ravnice, na mestu gde ravničarsko područje postepeno prelazi u severnu podgorinu Velikog Kavkaza. Kroz varošicu protiče reka Ahtir, jedna od značajnijih pritoka reke Hablj.
Južnom periferijom naselja prolazi autoput A146 koji povezuje gradove Krasnodar i Novorosijsk. Paralelno sa drumskim ide i železnički putni pravac na istoj relaciji.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Gradnja prve stanice na mestu savremenog naselja započela je u rano proleće 1863. i već do kraja iste godine na tom mestu sagrađeno je 208 domova. [1] Novoosnovano naselje dobija naziv stanica Anthirskaja, a njeni prvi stanovnici bili su doseljenici iz tadašnjih Poltavske i Harkovske gubernije, njih ukupno 1.234. U junu 1867. stanica menja ime i postaje Ahtirovskaja, u čast grada Ahtirka iz istočne Ukrajine.
Do intenzivnijeg privrednog razvoja naselja dolazi nakon početka intenzivnije eksploatacije nafte i prirodnog gase koji su otkriveni na tom području u periodu 1938−1940. godine. U novembru 1948. započela je izgradnja posebnog radničkog naselja namenjenog radnicima na naftnim bušotinama u tom području. Oba naselja su ujedinjena u jednu celinu i u septembru 1958. objedinjeno naselje dobija zvaničan status radničke varošice.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 20.100 stanovnika, dok je prema proceni iz 2017. broj žitelja porastao na skoro 21.000 osoba.[2]
1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2017. |
---|---|---|---|---|---|---|
15.691 | 18.170 | 18.341 | 18.568[3] | 19.219[4] | 20.100[5] | 20.983 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Потто В. А. Томъ 1-й: От древнѣйшихъ временъ до Ермолова // Кавказская война въ отдѣльныхъ очеркахъ, эпизодахъ, легендахъ и біографіяхъ. — изданіе второе. — С.-Петербургъ: Складъ В. А. Березовскаго, 1887. — С. 597—598.
- ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2017 goda”. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 11. 03. 2018.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.