Bela Glina
Bela Glina Belaя Glina | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | Krasnodarska |
Rejon | Beloglinski rejon |
Osnovan | 1820. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2017. | 16.901 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 46° 04′ 35″ S; 40° 54′ 17″ I / 46.0763° S; 40.9048° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 51 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 353040-353043 |
Pozivni broj | +7 86154 |
OKATO kod | 03 207 802 001 |
OKTMO kod | 03 607 402 101 |
Veb-sajt | |
http://belog-adm.do.am/ |
Bela Glina (rus. Белая Глина) naseljeno je mesto ruralnog tipa (selo) na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se na severoistoku Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Beloglinskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.
Prema statističkim podacima Nacionalne statističke službe Rusije za 2017. u naselju je živelo 16.901 stanovnika i samim tim Bela Glina je jedno od većih seoskih naselja u Rusiji.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Selo Bela Glina se nalazi u severoistočnom delu Krasnodarskog kraja, odnosno u severnom delu pripadajućeg mu Beloglinskog rejona. Leži u niskoj stepi Kubanjsko-priazovske nizije, na nadmorskoj visini od 50 m. Selo se nalazi u gornjem delu toka reke Rasipnaje, leve pritoke Jegorlika (u basenu reke Don).
Selo je od pokrajinskog centra, grada Krasnodara, udaljeno oko 240 km u smeru severoistoka, dok je najbliže gradsko naselje, grad Saljsk (Rostovska oblast) udaljeno oko 96 km. Kroz selo prolazi železnička pruga na relaciji Saljsk−Tihoreck.
Klima je umerenokontinentalna (Kepenova klasifikacija Dfa), sa prosečnim januarskim temperaturama vazduha od −3,0 °C, odnosno jula od +23,6 °C (godišnji prosek temperature vazduha je oko +10,0 °C). Višegodišnji prosek padavina je oko 554 mm, sa maksimumom od prosečnih 62 mm u junu, dok je nasjuvlji mesec februar sa svega 33 mm padavina.[1]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Savremeno selo Bela Glina se razvilo iz imanja plemićke porodice Rjabošapko koja se na ovo područje doselila 1820. godine sa teritorije Voronješke gubernije.[2] Samo imanje, a docnije i selo koje se razvilo iz njega, ime je dobilo po naslagama bele gline koje su se tu nalazile. Godine 1830. imanje dobija zvaničan status sela i postaje jedan od seoskih administrativnih centara tadašnje Stavropoljske gubernije.
Prva crkva u selu sagrađena je 1836. godine. Stanovnici sela su se od najranijih vremena bavili poljoprivredom i stočarstvom, a zahvaljujući kvalitetnoj beloj glini koja se tu nalazi bila je razvijena i grnčarijska delatnost. Početkom 20. veka u selu su delovale čak četiri osnovne škole, dve državne i dve crkvene.
Tokom svoje istorije selo je u tri navrata doživljavalo teške katastrofe. Prvo je 1862. u velikom požaru izgorelo više od polovine svih seoskih kuća, potom je 1883. značajan deo sela uništen u velikoj oluji koja je zahvatila taj kraj, da bi na kraju, 1892. godine, selo i okolinu zahvatila epidemija kolere koja je odnela 90 života.[3]
Zvaničan status administrativnog centra Beloglinskog rejona dobija 1924, odmah po osnivanju rejona.
Demografija
[uredi | uredi izvor]Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 17.320 stanovnika,[4] dok je prema procenama za 2017. u selu živelo 16.901 stanovnika.[5]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2017. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
15.680 | 15.660 | 17.577 | 17.868 | 17.881[6] | 17.767[7] | 17.320[4] | 16.901 |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „KLIMAT: BELAЯ GLINA”. climate-data.org. Pristupljeno 15. 12. 2017.
- ^ Azarenkova A. S., Bondarь I. Ю., Vertыševa N. S. Osnovnыe administrativno-territorialьnыe preobrazovaniя na Kubani (1793—1985 gg.). — Krasnodar: Krasnodarskoe knižnoe izdatelьstvo, 1986. — S. 242. — 395 s.
- ^ Korneva, Oksana. „Naselennыe punktы Stavropolьskoй gubernii i Kubanskoй oblasti » Belaя Glina selo (Medveženskiй uezd)”. Pristupljeno 15. 12. 2017.
- ^ a b Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2017 goda”. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 15. 12. 2017.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.