Golubickaja
| Golubickaja Golubickaя | |
|---|---|
.jpg) Lokalna crkva posvećena Svetom Pantelejmonu | |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Rusija |
| Federalni okrug | Južni FO |
| Pokrajina |  Krasnodarska |
| Rejon | Temrjučki rejon |
| Osnovan | 1879. |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — 2010. | 5.494 |
| — gustina | 235,29 st./km2 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 45° 19′ 30″ S; 37° 16′ 37″ I / 45.325065° S; 37.277079° I |
| Vremenska zona | UTC+3 |
| Aps. visina | 3 m |
| Površina | 23,35 km2 |
.svg)  Golubickaja Golubickaja na karti Rusije | |
.svg) Golubickaja Golubickaja na karti Krasnodarskog kraja | |
| Ostali podaci | |
| Poštanski broj | 353521 |
| Pozivni broj | +7 86148 |
| OKATO kod | 03 251 807 001 |
| OKTMO kod | 03 651 407 101 |
| Veb-sajt | |
| http://golubitskoe.ru/ | |
.png)
Golubickaja (rus. Голубицкая) naseljeno je mesto ruralnog tipa (stanica) na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Temrjučkom rejonu.
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2010, stanica je imala 5.494 stanovnika i bila je peto po veličini naselje u pripadajućem rejonu.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Stanica Golubickaja se nalazi u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine. Leži na uskoj prevlaci, na severnoj obali Tamanskog poluostrva, koja razdvaja Ahtanizovski liman na jugu od Temrjučkog zaliva Azovskog mora na severu, na nekih 7 kilometara severozapadno od administrativnog centra rejona, grada Temrjuka. Najveći deo naselja nalazi se na nadmorskoj visini od oko 3 metra.
Stotinjak metara od obale naspram naselja nalazi se aktivni blatni vulkan, a zapadno od naselja je i blatni izvor sa jodno-bromnim lekovitim blatom.
Naselje je značajan turistički centar, a poznato je i po brojnim vinogradima koji su zasađeni u okolini.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Golubicki hutor je osnovan 1879. godine, a ime je dobio u čast izvesnog kozačkog oficira Golubickog.[1][2] Godine 1917. dobija sadašnji naziv i administrativni status stanice.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 5.083 stanovnika, dok je prema procenama za 2017. broj stanovnika porastao na 5.494 žitelja.[3]
| 1989. | 2002. | 2010. | 2017. |
|---|---|---|---|
| [4] | 4.085[5] | 5.083[6] | 5.494 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Азаренкова А.С., Бондарь И.Ю., Вертышева Н.С. Основные административно-территориальные преобразования на Кубани (1793-1985 гг.). — Краснодар: Краснодарское книжное издательство, 1986. — С. 244. — 395 с.
- ^ Samovtor, S. V. „«Pereimenovanie kubanskih stanic i hutorov v 1910—1912 gg.»”. Arhivirano iz originala 28. 10. 2011. g. Pristupljeno 16. 1. 2018.
- ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2017 goda”. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 16. 01. 2018.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
