Kamenica (Niš)

Koordinate: 43° 22′ 20″ S; 21° 56′ 19″ I / 43.372166° S; 21.9385° I / 43.372166; 21.9385
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kamenica
Panorama Kamenice
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaPantelej
Stanovništvo
 — 2011.Rast 1651
Geografske karakteristike
Koordinate43° 22′ 20″ S; 21° 56′ 19″ I / 43.372166° S; 21.9385° I / 43.372166; 21.9385
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina422 m
Kamenica na karti Srbije
Kamenica
Kamenica
Kamenica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Kamenica je naseljeno mesto u gradskoj opštini Pantelej na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se na obodu Niške kotline u podnožju Kameničkog visa, udaljeno 8 km severno od centra Niša.

Prema popisu iz 2002. bilo je 1651 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 900 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ostaci antičkog naselja i drugi rimski nalazi, pored ostalih i početak rimskog vodovoda u pravcu Niša, ukazuju na davnu naseljenost ovog prostora. Kamenica kao srpsko selo postoji još u predturskom periodu na šta ukazuje stara seoska crkvica, a posredno i najraniji turski izvori. Popis iz 1498. godine pominje je je sa 45 domaćinstava, 15 neoženjenih, 5 udovičkih domova, 4 rajinske vodenice (koje rade pola godine) i sa prihodom od 4548 akči . Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 50 kuća, 3 udovička domaćinstva, 8 samačka domaćinstva, a kod sela se pominje manastir Sveti Đorđe, koji je sa 10 kaluđera bio najznačajniji manastir u niškom kraju u 16. veku. Proces čitlučenja sela započet je 1743. godine uvođenjem čitlučke obaveze od strane spahije po imenu Ibrahim Fahri, koji je izvadio ferman da mu žitelji Kamenice duguju sve dažbine za punih šest godina. Posle toga mogao je bez teškoća da nametne selu, pored redovnih, i svoje lične dažbine. U ličnom podjarmljivanju sela i sami Turci su se međusobno sporili i obračunavali. Tako su aprila 1768. godine u Kamenicu došla tri janjičara i napala seoskog subašu Musu i okovanog ga sa sedam seljaka sproveli u Niš. Seljaci su sutradan bili obešeni. Porta iz Carigrada intervenisala je u ovom slučaju opomenuvši beogradskog vezira da ne dozvoljava ovakve radnje u pašaluku koje među rajom seju strah. Izveštaji austrijskih uhoda iz sredine 18. veka pominju Kamenicu sa 20 kuća.

Pogled na naselje sa Čegra

U Prvom srpskom ustanku,19. maja 1809. godine, u ataru sela Kamenica odigrala se bitka na Čegru, kada je vojvoda Stevan Sinđelić sa svojim resavcima hrabro poginuo braneći od Turaka srpske šančeve. Kamenica i Gornji Matejevac su pokretači bune protiv spahijske eksploatacije 1835. a posebno 1845. godine, posle čega su oba sela spaljena. Kamenički knez Miloje Jovanović bio je 1841. godine jedan od vođa ustanka u tzv. niškoj buni i poginuo u odsudnoj bici u Gornjem Matejevcu.

Pre oslobođenja od Turaka tu nije bilo prave osnovne škole. Opštinski pisar je uz određeni honorar okupljao decu u opštinskoj sudnici i učio ih čitanju i pisanju.[1] Kamenica i Gornji Matejevac su stradali i u ratu za oslobođenje od Turaka krajem 1877. godine. Iako su prošla kroz fazu čitlučenja, ova sela sama su se otkupila još pre oslobođenja, a po oslobođenju pojedine porodice su se domogle značajnih kompleksa spahijske zemlje u svojim selima, ali i u Nišu i drugim seoskim atarime.

U Kamenici je 1936. godine nađena velika kolekcija antičkog novca od oko 10 tona ili 3 i po miliona primeraka srebrnih denara.[2]

Ovde se nalaze Srećkovo vrelo i Zoo Kutak.

Po ovom mestu nazvana je Ulica Kamenička.

Život[uredi | uredi izvor]

Od prvobitnog preovlađujućeg stočarstva i vinogradarstva na naturalnim osnovama, u 20. veku težište se prenelo na ratarstvo, vinogradarstvo i stajsko stočatstvo na preovlađujućim tržišnim osnovama. Osim toga, posle Drugog svetskog rata nastupile su krupnije promene u pravcu napuštanja poljoprivrede s iseljavanjem (u Niš), zatim razvoj mešovite privrede, dnevna migracija i izletnički turizam na Kamenički vis i Čegar. Na toj osnovi došlo je do značajne izmene ekonomske strukrure, pa je u Kamenici u 1971. godini bilo 146 poljoprivrednih, 142 mešovita i 118 nepoljoprivrednih domaćinstava.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do Kamenice se može doći prigradskim linijama 14 PAS Niš - Vinik - Kamenica - Brenica i linijom 14A PAS Niš - Vinik - Kamenica - Cerje.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kamenica živi 1317 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,7 godina (40,7 kod muškaraca i 40,6 kod žena). U naselju ima 560 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,95.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.044
1953. 2.006
1961. 1.911
1971. 1.530
1981. 1.050
1991. 900 888
2002. 1.651 1.690
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.507 91,27%
Romi
  
104 6,29%
Bugari
  
11 0,66%
Rusi
  
1 0,06%
Rumuni
  
1 0,06%
Makedonci
  
1 0,06%
nepoznato
  
10 0,60%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Crkva Svetog Nikole[uredi | uredi izvor]

U naselju se nalazi "Crkva Svetog Nikole"

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine
  2. ^ „BLAGO U VINOGRADU: U Kamenici kod Niša najveće nalazište antičkog novca u istoriji sveta! (21. januar 2015)”. Arhivirano iz originala 10. 07. 2015. g. Pristupljeno 29. 07. 2015. 
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša, izdanje Gradina - Niš, 1995. g., priroda, prostor, stanovništvo, pp. 65.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]