Pređi na sadržaj

Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Руска Совјетска Федеративна Социјалистичка Република
Himna: Internacionala (1922—1943)
Himna Sovjetskog Saveza (1943—1990)
Položaj Ruske SFSR
Glavni gradMoskva - grad Heroj
Službeni jezikruski jezik
Vladavina
Istorija
Stvaranje i nezavisnost
 — Osnivanje7. novembra 1917.
 — U sastavu Sovjetskog Saveza od30. decembra 1922.
 — Nezavisnost12. decembra 1991.
(74 god.)
Geografija
Površina
 — ukupno17.075.200 km2(prva u SSSR)
 — voda (%)13
Stanovništvo
 — 1989.147.386.000(prva u SSSR)
 — gustina8,63 st./km2
Privreda
ValutaSovjetska rublja
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +3
Internet domen.su

Ruska SFSR je odlikovana
Ordenom Lenjina

Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika (skr.RSFSR ili Ruska SFSR; rus. Росси́йская Сове́тская Федерати́вная Социалисти́ческая Респу́блика) bila je jedna od 15 republika Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika.

Osnovana je ubrzo nakon Oktobarske revolucije 7. novembra 1917. godine, pod nazivom Ruska Republika (rus. Росси́йская Респу́блика), a 25. januara 1918. na trećem sastanku Sveruskog kongresa sovjeta ime joj je promenjeno u Sovjetska Ruska Republika (rus. Советская Росси́йская Респу́блика),[1] takođe nezvanično poznata i kao Sovjetska Rusija[2]. Konačno ime usvojeno je donošenjem novog ustava 10. juna 1918. godine.[3] Decembra 1922. godine ušla je u sastav Sovjetskog Saveza. Raspadom Sovjetskog Saveza, 1991. godine, postala je nezavisna država - Ruska Federacija, koja je zadržala međunarodno-pravni kontinuitet nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.

Ruska SFSR bila je najveća sovjetska republika[4] i po površini (17.075.200 km²) i po stanovništvu (147 miliona). Glavni grad je bila Moskva, koja je, 8. maja 1965. godine, ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza, za zasluge njenih stanovnika tokom Velikog otadžbinskog rata, odlikovan Ordenom heroja Sovjetskog Saveza i proglašen za Grad heroj.

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Sa ukupno oko 17.125.200 kvadratnih km, Ruska SFSR je bila najveća od petnaest sovjetskih republika, dok je njen južni sused, Kazaška SSR, bila druga.

Međunarodne granice RSFSR-a dodirivale su Poljsku na zapadu; Norveška i Finska na severozapadu; a na jugoistoku u istočnoj Aziji nalazile su se Demokratska Narodna Republika Koreja (Severna Koreja), Mongolija i Kina (NR Kina, bivša Republika Kina; 1911–1949). Unutar Sovjetskog Saveza, RSFSR se graničila sa slovenskim državama: Ukrajinska SSR (Ukrajina), Beloruska SSR (Belorusija), baltičkim državama: Estonska SSR (Estonija), Letonska SSR (Letonija) i Litvanska SSR (Litvanija) (uključene u SSSR 1940) na zapadu i Azerbejdžanska SSR (Azerbejdžan), Gruzijska SSR (Gruzija) i Kazaška SSR (Kazahstan) na jugu u Centralnoj Aziji.[4]

Otprilike 70% područja u RSFSR se sastojalo od širokih ravnica, sa planinskim regionima tundre uglavnom koncentrisanim na istoku Sibira sa Centralnom Azijom i Istočnom Azijom. Oblast je bogata mineralnim resursima, uključujući naftu, prirodni gas i rudu gvožđa.[5]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Rane godine (1917–1920)

[uredi | uredi izvor]

Sovjetska vlada je prvi put došla na vlast 7. novembra 1917, neposredno nakon što je privremena ruska privremena vlada na čelu sa Aleksandrom Kerenskim, koja je vladala Ruskom Republikom, zbačena u Oktobarskoj revoluciji, drugoj od dve ruske revolucije. Država kojom je upravljala, a koja nije imala zvaničan naziv, bila bi nepriznata od susednih zemalja još pet meseci. Početna faza Oktobarske revolucije koja je uključivala napad na Petrograd se odvijala uglavnom bez ljudskih žrtava.[6][7][8]

Dana 18. januara 1918, novoizabrana Ustavotvorna skupština izdala je dekret kojim je Rusija proglasila demokratsku federalnu republiku pod nazivom „Ruska Demokratska Federativna Republika“. Međutim, boljševici su sutradan raspustili Skupštinu i proglasili njene uredbe ništavnim.[9] Nasuprot tome, boljševici su takođe rezervisali izvestan broj upražnjenih mesta u Sovjetima i Centralnoj izvršnoj vlasti za opozicione stranke srazmerno njihovom udelu glasova na Kongresu.[10] U isto vreme, jedan broj istaknutih članova levih esera preuzeo je položaje u Lenjinovoj vladi i vodio komesarijate u nekoliko oblasti. Ovo je uključivalo poljoprivredu (Kolegajev), imovinu (Karelin), pravosuđe (Štajnberg), poštu i telegrafe (Prošijan) i lokalnu upravu (Trutovski).[11] Lenjinova vlada je takođe uvela niz progresivnih mera kao što su opšte obrazovanje, zdravstvena zaštita i jednaka prava žena.[12][13][14]

Dana 25. januara 1918. godine, na trećem sastanku Sveruskog kongresa Sovjeta, proglašeno je osnivanje Ruske Socijalističke Federativne Sovjetske Republike (RSFSR).[15][16][1] 3. marta 1918. potpisan je sporazum iz Brest-Litovska, kojim je Nemačkoj imperiji dat veći deo najzapadnijih zemalja bivšeg Ruskog carstva u zamenu za mir na Istočnom frontu Prvog svetskog rata. U julu 1918, peti Sveruski kongres Sovjeta usvojio je Ustav Ruske SFSR.[3] Do 1918. godine, tokom Ruskog građanskog rata, nekoliko država unutar bivšeg Ruskog carstva se otcepilo, što je još više smanjilo veličinu zemlje, iako su neke pokorili boljševici.

1920–e

[uredi | uredi izvor]

1930–e

[uredi | uredi izvor]

1950–e

[uredi | uredi izvor]

1950–e

[uredi | uredi izvor]

1960–e – 1980–e

[uredi | uredi izvor]

Rane 1990–e

[uredi | uredi izvor]

Promene granica

[uredi | uredi izvor]

Već početkom 1920-ih došlo je do promena granica RSFSR. Dalekoistočna republika (oblast između Bajkala i Tihog okeana) je 1922. priključena Rusiji, a 1925. i oblast nekadašnje prestonice Kazahstana, Orenburga.

Najveće promene u granicama RSFSR usledile su u Drugom svetskom ratu. Posle aneksije Poljske, Rusiji je priključen grad Smolensk. Rusija je dobila teritorije na severozapadu posle Zimskog rata sa Finskom 1939/40.

Godine 1944. sovjetska Narodna Republika Tuva je dodata Rusiji kao autonomna oblast, a kasnije republika. U procesu razgraničavanja baltičkih republika i RSFSR, neka mesta prethodno u Letoniji i Estoniji su priključena Rusiji.

RSFSR 1922. god.

Posle poraza Finske u ratu 1941—1944, ona je 1947. morala da Rusiji da još neke teritorije, od kojih je najznačajniji bio njen izlaz na Barencovo more. Na zapadu je Rusija prisvojila deo Istočne Pruske (Kalinjingradska oblast). Na istoku, Rusija je od Japana uzela ostrvo Sahalin i Kurilska ostrva.

Na sugestiju Nikite Hruščova, 1954. godine RSFSR je Ukrajinskoj SSR dala Krim u zamenu za oblast grada Belgorod. Godine 1956. unutar Rusije je formirana Karelijska ASSR, umesto dotadašnje zasebne republike Karelo-Finske SSR.

Ekonomija

[uredi | uredi izvor]

U prvim godinama postojanja RSFSR, doktrina ratnog komunizma postala je polazna tačka ekonomske aktivnosti države. U martu 1921. godine, na 10. kongresu RKP (B), rukovodstvo zemlje je priznalo da su zadaci politike „ratnog komunizma“ ispunjeni, a na Lenjinov predlog uvedena je Nova ekonomska politika.

Nakon formiranja Sovjetskog Saveza, privreda RSFSR-a postala je sastavni deo privrede SSSR-a. Ekonomski program RSFSR (NEP) nastavljen je u svim sindikalnim republikama. Gosplan (Državna komisija za generalno planiranje) RSFSR-a, koji je zamenio GOELRO, reorganizovan je u Gosplan SSSR-a. Njegov prvi zadatak je bio da razvije jedinstveni nacionalni ekonomski plan zasnovan na planu elektrifikacije i da nadgleda celokupnu implementaciju ovog plana.

Za razliku od prethodnih ruskih ustava, Ustav iz 1978. godine je opisu privrednog sistema RSFSR-a posvetio čitavo poglavlje (Glava 2), koji je definisao vrste svojine i ukazao na ciljeve ekonomskih zadataka države.[17]

Kao što je primetio dopisni član RAN RAN V. I. Suslov, koji je učestvovao u velikim studijama odnosa između privreda republika SSSR-a i RSFSR-a u kasnom sovjetskom periodu: „Stepen nejednakosti ekonomske razmene bio je veoma visok, a Rusija je uvek bila gubitnička strana. Proizvod koji je stvorila Rusija je u velikoj meri podržavao potrošnju drugih saveznih republika“.[18]

Kultura

[uredi | uredi izvor]

Državni praznici i simboli

[uredi | uredi izvor]

Državni praznici za Rusku SFSR uključivali su Dan branilaca otadžbine (23. februar), kojim se odaje počast ruskim muškarcima, posebno onima koji služe u vojsci; Međunarodni dan žena (8. mart), koji kombinuje tradiciju Dana majki i Dana zaljubljenih; Praznik proleća i rada (1. maj); Dan pobede; i kao i sve druge sovjetske republike, Velika oktobarska socijalistička revolucija (7. novembar).

Dan pobede je drugi najpopularniji praznik u Rusiji jer obeležava pobedu nad nacizmom u Velikom otadžbinskom ratu. U Moskvi se na Crvenom trgu svake godine organizuje ogromna vojna parada čiji je domaćin predsednik Rusije. Slične parade održavaju se u svim većim ruskim gradovima i gradovima sa statusom Grad heroj ili Grad vojničke slave.

Tokom svog 76-godišnjeg postojanja, himna Ruske SFSR je bila ista kao i sovjetska himna (za razliku od drugih republika): Internacionala do 1944, a zatim Državna himna SSSR-a. Godine 1990. RSFSR je usvojila sopstvenu posebnu himnu pod nazivom Patriotska pesma, koja je postala himna nezavisne Rusije od 1991. Godine 2000. Vladimir Putin je ponovo uveo sovjetsku himnu. Moto "Proleteri svih zemalja, ujedinite se!" se uobičajeno koristio i delio sa drugim sovjetskim republikama. Srp i čekić i sovjetski grb se još uvek često vide u ruskim gradovima kao deo arhitektonskih ukrasa. Sovjetske crvene zvezde se takođe susreću, često na vojnoj opremi i ratnim spomenicima. Crveni barjak se i dalje poštuje, a posebno Zastava pobede 1945. godine.

Zastave Ruske SFSR

[uredi | uredi izvor]

Zastava Ruske SFSR se menjala više puta, a originalno je bilo crveno polje sa ruskim imenom republike ispisanim u sredini zastave belom bojom. Ova zastava je oduvek bila zamišljena da bude privremena, jer je promenjena manje od godinu dana nakon usvajanja. Druga zastava je imala slova RSFSR ispisana žutom bojom unutar kantona i uokvirena u dve žute linije koje čine pravi ugao. Sledeća zastava je korišćena od 1937. godine, naročito tokom Drugog svetskog rata. Nakon Staljinove smrti u Sovjetskom Savezu je preduzeta velika veksilološka reforma. Ova promena je uključila ažuriranje svih zastava sovjetskih republika kao i za zastavu samog Sovjetskog Saveza. Zastava Ruske SFSR je sada bila preslikana verzija zastave Sovjetskog Saveza, sa glavnom razlikom u neznatnom izmeštanju srpa i čekića i što je najznačajnije dodavanje plave vertikalne trake na dizalicu. Ova verzija zastave je korišćena od 1954. pa sve do 1991. godine, gde je promenjena usled raspada Sovjetskog Saveza. Zastava je promenjena u dizajn koji je ličio na originalnu zastavu Ruskog carstva i Ruske imperije, sa značajnom razlikom u odnosu zastave 1:2 umesto prvobitnog odnosa 2:3. Nakon 1993. godine, kada je sovjetski oblik vlasti zvanično raspušten u Ruskoj Federaciji, zastava Ruske Federacije je promenjena u originalnu građansku zastavu u originalnim proporcijama 2:3.

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Po poslednjem popisu stanovništva iz 1989, u Rusiji je živelo 147 miliona ljudi, što je oko 51% stanovništva Sovjetskog Saveza. Nacionalni sastav stanovništva je bio:

nacionalnost broj udeo
Rusi 120 miliona 81,5%
Tatari 5,5 miliona 3,8%
Ukrajinci 4,3 miliona 3,0%
Čuvaši 1,8 miliona 1,2%
Baškiri 1,3 miliona 0,9%
Mordovinci 1,0 milion 0,7%
Ukupno RSFSR 147 miliona 100,0%

Od 27 milona ne-Rusa, samo 9,4 miliona je živelo u svojim istorijskim područjima, dok su ostali ovamo došli preseljenjem ili kao posledica proterivanja. Neki narodi, poput Tatara, tradicionalno žive na širokom području i ne mogu da se grupišu u kompaktne autonomne oblasti.

Administrativna podela

[uredi | uredi izvor]
Administrativna podela RSFSR 1989.
jedinica teritorija, hilj. km² stanovništvo, hilj. stan. (1967) stanovništvo, (1970) stanovništvo, (1979) stanovništvo, (1989) gradova varošica adm. glavni grad
Altajski kraj 261,7 2747 2670 2686 2822 Barnaul
* od toga Gornjo Altajska AO 92,6 169 168 172 Gornjo Altajsk
Krasnodarski kraj 83,6 4273 4510 4744 5053 Krasnodar
* od toga Adigejska AO 7,6 366 386 404 Majkop
Krasnojarski kraj 2401,6 2925 2962 3199 3605 Krasnojarsk
* od toga Tajmirska (Dogano-Nenecka) AO 862,1 36 38 45 Dudinka
* od toga Hakaška AO 61,9 462 446 498 Abakan
* od toga Evenkijska AO 767,6 12 13 16 Tura
Primorski kraj 165,9 1641 1721 1977 2256 Vladivostok
Stavropoljski kraj 80,6 2177 2306 2497 2825 Stavropolj
* od toga Karačaevo-Čerkeska AO 14,1 330 Čerkesk
Habarovski kraj 824,6 1317 1346 1558 1812 Habarovsk
* od toga Jevrejska AO 36,0 174 172 189 Birobidžan
Amurska oblast 363,7 781 793 936 1050 Blagoveštensk
Arhangelska oblast 587,4 1401 1401 1466 1570 Arhangelsk
* od toga Nenecka AO 176,7 37 39 47 54 Narjan Mar
Astrahanska oblast 44,1 811 867 915 992 Astrahan
Belgorodska oblast 27,1 1248 1261 1308 1378 Belgorod
Brjanska oblast 34,9 1573 1582 1509 1470 Brjansk
Vladimirska oblast 29,0 1496 1511 1586 1649 Vladimir
Volgogradska oblast 114,1 2201 2323 2478 2593 Volgograd
Vologdska oblast 145,7 1307 1296 1309 1349 Vologda
Voronješka oblast 52,4 2495 2527 2483 2467 Voronjež
Gorkijska oblast 74,8 3673 3682 3712 3720 Gorki
Ivanovska oblast 23,9 1352 1339 1324 1314 Ivanovo
Irkutska oblast 767,9 2267 2313 2558 2825 Irkutsk
* od toga Ust Ordinsko-Burjatska AO 22,1 154 146 132 Ust Ordinski
Kalinjingradska oblast 15,1 693 732 808 871 Kalinjingrad
Kalinjinska oblast 84,2 1726 1717 1659 1663 Kalinjin
Kaluška oblast 29,9 964 995 1008 1064 Kaluga
Kamčatska oblast 472,3 268 288 384 472 Petropavlovsk Kamčatski
* od toga Korjaška AO 301,5 37 31 35 Palana
Kemerovska oblast 95,5 3017 2919 2958 3171 Kemerovo
Kirovska oblast 120,7 1762 1727 1667 1694 Kirov
Kostromska oblast 60,2 864 871 802 804 Kostroma
Kujbiševska oblast 53,6 2602 2751 3094 3263 Kujbišev
Kurganska oblast 71,0 1082 1086 1080 1104 Kurgan
Kurska oblast 29,8 1492 1474 1395 1335 Kursk
Lenjingradska oblast 85,9 5072 5385 6081 6644 Lenjingrad
Lipecka oblast 24,1 1221 1224 1227 1230 Lipeck
Magadanska oblast 1199,1 327 352 477 556 Magadan
* od toga Čuhotska AO 737,7 89 101 140 Anadir
Moskovska oblast 47,0 11879 12836 14266 15522 Moskva
Murmanska oblast 144,9 727 800 978 1165 Murmansk
Novgorodska oblast 55,3 726 721 722 752 Novgorod
Novosibirska oblast 178,2 2469 2505 2620 2779 Novosibirsk
Omska oblast 139,5 1823 1824 1957 2142 Omsk
Orenburška oblast 124,0 2057 2050 2088 2171 Orenburg
Orlovska oblast 24,7 937 931 895 889 Orjol
Penzenska oblast 43,2 1534 1536 1510 1505 Penza
Permska oblast 160,7 3088 3023 3008 3091 Perm
* od toga Komi-Permska AO 32,9 215 212 172 Kudimkar
Pskovska oblast 55,3 870 875 851 845 Pskov
Rostovska oblast 100,8 3771 3831 4079 4292 Rostov na Donu
Rjazanjska oblast 39,6 1439 1412 1366 1348 Rjazanj
Saratovska oblast 100,2 2412 2454 2563 2684 Saratov
Sahalinska oblast 87,1 637 616 662 710 Južno Sahalinsk
Sverdlovska oblast 194,7 4354 4320 4455 4707 Sverdlovsk
Smolenska oblast 49,8 1100 1106 1116 1154 Smolensk
Tambovska oblast 34,3 1523 1512 1393 1322 Tambov
Tomska oblast 316,9 785 786 867 1002 Tomsk
Tulska oblast 25,7 1966 1952 1908 1861 Tula
Tjumenjska oblast 1435,4 1341 1406 1885 3098 Tjumenj
* od toga Hanti Mansijska AO 523,1 250 271 571 Hanti Mansijsk
* od toga Jamalo-Nenecka AO 750,3 73 80 159 Salehard
Uljanovska oblast 37,3 1187 1225 1268 1396 Uljanovsk
Čeljabinska oblast 87,9 3286 3289 3431 3618 Čeljabinsk
Čitinska oblast 431,5 1092 1145 1232 1375 Čita
* od toga Aginsko-Burjatska AO 19,0 62 66 69 Aginskoje
Jaroslavska oblast 36,3 1398 1400 1433 1469 Jaroslavlj
Baškirska ASSR 143,6 3757 3818 3844 3943 Ufa
Burjatska ASSR 351,3 780 812 899 1038 Ulan Ude
Dagestanska ASSR 50,3 1361 1429 1628 1802 Mahačkala
Kabardino-Balkarska ASSR 12,5 530 588 667 754 Naljčik
Kalmička ASSR 75,9 248 268 295 323 Elista
Karelijska ASSR 172,4 707 713 732 790 Petrozavodsk
Komi ASSR 415,9 974 965 1110 1251 Siktivkar
Marijska ASSR 23,2 653 685 704 749 Joškar Ola
Mordovska ASSR 26,2 1014 1030 990 964 Saransk
Severno Osetinska ASSR 8,0 518 553 592 632 Ordžonikidze
Tatarska ASSR 68,0 3127 3131 3445 3642 Kazanj
Tuvinska ASSR 170,5 217 231 268 309 Kizil
Udmurtska ASSR 42,1 1379 1418 1492 1606 Iževsk
Čečeno-Inguška ASSR 19,3 1033 1064 1156 1270 Grozni
Čuvaška ASSR 18,3 1192 1224 1299 1338 Čeboksari
Jakutska ASSR 3103,2 646 664 852 1094 Jakutsk
RSFSR 17075,4 126561 130079 137410 147022 932 1786 Moskva

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Declaration on the rights of working and exploited people Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. jul 2013). Hist.msu.ru. Pristupljeno 12. 6. 2013.
  2. ^ Declaration of Rights of the laboring and exploited people (original VTsIK variant Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. avgust 2011), III Congress revision Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2011)), article I
  3. ^ a b Soviet Russia information Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. avgust 2010). Russians.net (23 August 1943). Pristupljeno 12. 6. 2013.
  4. ^ a b The Free Dictionary Russian Soviet Federated Socialist Republic Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. avgust 2011). Encyclopedia2.thefreedictionary.com. Pristupljeno 12. 6. 2013.
  5. ^ „Russia the Great: Mineral resources”. Russian Information Network. Arhivirano iz originala 19. 1. 2011. g. Pristupljeno 22. 11. 2010. 
  6. ^ Shukman, Harold (5. 12. 1994). The Blackwell Encyclopedia of the Russian Revolution (na jeziku: engleski). John Wiley & Sons. str. 343. ISBN 978-0-631-19525-2. 
  7. ^ Bergman, Jay (2019). The French Revolutionary Tradition in Russian and Soviet Politics, Political Thought, and Culture (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 224. ISBN 978-0-19-884270-5. 
  8. ^ McMeekin, Sean (30. 5. 2017). The Russian Revolution: A New History (na jeziku: engleski). Basic Books. str. 1—496. ISBN 978-0-465-09497-4. 
  9. '^ Ikov, Marat Sal. „Round Table the Influence Of National Relations on the Development of the Federative State Structure and on the Social and Political Realities of the Russian Federation”. Prof.Msu.RU. Arhivirano iz originala 27. 02. 2019. g. Pristupljeno 9. 2. 2021. „Međutim, istorijski gledano, prvo proglašenje federacije donelo je nešto ranije – Ustavotvorna skupština Rusije. U njegovoj kratkoj rezoluciji od 6. (18.) januara 1918. godine, navedeno je: „U ime naroda, države ruskog konstitutivnog, Sveruska ustavotvorna skupština odlučuje: Rusku državu proglašava Ruska demokratska federalna vlada. Republika, koja ujedinjuje narode i regione u neraskidivu zajednicu, u granicama utvrđenim saveznim ustavom. Naravno, navedenu rezoluciju, koja nije temeljno regulisala čitav sistem federalnih odnosa, vlasti nisu smatrale zakonskom snagom, posebno nakon raspuštanja Ustavotvorne skupštine. 
  10. ^ Deutscher, Isaac (1954). The Prophet Armed Trotsky 1879-1921 (1954). Oxford University Press. str. 330—336. 
  11. ^ Abramovitch, Raphael R. (1985). The Soviet Revolution, 1917-1939 (na jeziku: engleski). International Universities Press. str. 130. 
  12. ^ Adams, Katherine H.; Keene, Michael L. (10. 1. 2014). After the Vote Was Won: The Later Achievements of Fifteen Suffragists (na jeziku: engleski). McFarland. str. 109. ISBN 978-0-7864-5647-5. 
  13. ^ Ugri͡umov, Aleksandr Leontʹevich (1976). Lenin's Plan for Building Socialism in the USSR, 1917–1925 (na jeziku: engleski). Novosti Press Agency Publishing House. str. 48. 
  14. ^ Service, Robert (24. 6. 1985). Lenin: A Political Life: Volume 1: The Strengths of Contradiction (na jeziku: engleski). Springer. str. 98. ISBN 978-1-349-05591-3. 
  15. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom Service2005.
  16. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom Besier2014.
  17. ^ „Konstituciя RSFSR v redakcii ot 12 aprelя 1978 g.”. constitution.garant.ru. Arhivirano iz originala 12. 09. 2024. g. Pristupljeno 17. 11. 2021. 
  18. ^ „Nauka v Sibiri”. www.nsc.ru. Arhivirano iz originala 9. 3. 2014. g. Pristupljeno 17. 11. 2021.