Pređi na sadržaj

Humska eparhija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava, osnivač Humske eparhije (1219)

Humska eparhija je nekadašnja eparhija Srpske pravoslavne crkve, koju je 1219. godine osnovao prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava za oblasti Humske zemlje i Travunije (današnja Hercegovina, sa Dubrovačkim primorjem i dijelom Stare Hercegovine). Prilikom osnivanja, sjedište eparhije bilo je pri manastiru Bogorodice Stonske, u tadašnjem glavnom humskom primorskom mjestu Stonu.[1] Eparhijsko sjedište je naknadno izmješteno u manastir Svetih apostola Petra i Pavla na Limu, te je po tome ova episkopija ponekad nazivana i Limskom eparhijom, a njeni jerarsi su nosili i počasni naslov mitropolita.[2]

Iz nje se razvila današnja Zahumsko-hercegovačka eparhija.

Istorija

[uredi | uredi izvor]
Današnji izgled rimokatoličkog hrama Gospe od Lužina na mestu nekadašnjeg pravoslavnog manastira Bogorodice Stonske
Presek crkve Svetih apostola Petra i Pavla na Limu, pri kojoj je bilo drugo sedište Humske eparhije

Od osnivanja episkopije 1219. godine, humski episkopi su stolovali u Stonu. Krajem 13. i početkom 14. vijeka, u vrijeme političkih neprilika na zapadnim granicama Kraljevine Srbije, tadašnjim pogoršavanjem opštih prilika bilo je zahvaćeno i područje ove episkopije.[3] Poslije smrti kralja Milutina (1321), za vrijeme borbe između Stefana Dečanskog i Konstantina Nemanjića oko prestola, uspio je bosanski ban da zavlada Humom, te se episkop Danilo odselio iz Stona i nastanio se u manastiru Svetih apostola, zvanom Petrov manastir, kod današnjeg Bijelog Polja na Limu, gdje je dobio i potrebne zemlje za izdržavanje.[4]

Poslije Danila postavljen je za episkopa humskog Stefan (1324), ali on nije mogao zauzeti svoj presto u Stonu, koji je ostao u bosanskim rukama. Stoga je i njemu kralj Stefan Dečanski potvrdio boravište u manastiru Svetih apostola Petra i Pavla na Limu, te se po tome ova episkopija ponekad nazivala i Limskom eparhijom.[2]

Srpski jerarh ove eparhije je 1377. godine u manastiru Mileševi obavio krunisanje Stefana Tvrtka I za kralja Srba i Bosne. Sredinom 15. vijeka, kada je Stefan Vukčić Kosača postao „herceg od Svetog Save“, njegova država, koja je obuhvatala Humsku zemlju, Travuniju, gornje Podrinje i deo Polimlja, potala je poznata kao herceštvo, odnosno Vojvodstvo Svetog Save, odakle je nastalo i oblasno ime Hercegovina, a po tome se ova eparhija kasnije počela nazivati Hercegovačkom, a njeni arhijereji su takođe nazivani i mileševskim mitropolitima. Tako se 1466. i 1471. godine pominje mileševski mitropolit David.[5]

Episkopi

[uredi | uredi izvor]
  • Ilarion (13 vek)
  • Metodije (13 vek)
  • Teodosije (13 vek)
  • Nikola (13 vek)
  • Sava (do 1264), potonji arhiepiskop Sava II
  • Jevstatije (oko 1300)
  • Jovan (oko 1305)
  • Danilo (13161324), potonji arhiepiskop Danilo II
  • Stefan (1324)

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Bogdanović 1981, str. 317-320.
  2. ^ a b Janković 1985, str. 142.
  3. ^ Ivanović 2020, str. 104-125.
  4. ^ Janković 1991, str. 83-88.
  5. ^ Janković 1985, str. 157, 180.

Literatura

[uredi | uredi izvor]