Pređi na sadržaj

Dom Svetog Save

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dom Svetog Save
Dom Svetog Save
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vreme nastanka1890.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Dom Svetog Save se nalazi u Beogradu, u ulici Cara Dušana 13, izgrađen 1890. godine. Po svom volumenu i arhitektonskim karakteristikama, zgrada Doma Svetog Save je utvrđeno kulturno dobro[1] i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[2]

Naziv Dom Sv. Save[3][4][5] ispisano je na atici, na glavnoj fasadi, iznad srednjeg rizalita koji je izradio o svom trošku Dimitrije Naumović, beogradski kazandžija.

Društvo svetog Save, osnovano 1886. godine sa zadatkom da širi prosvetu i nacionalno osećanje u narodu, podiglo je zgradu Doma svetog Save 1890. godine, namenjenu smeštanju uprave i institucija društva, po projektu arhitekte Jovana Ilkića. Dana 10. avgusta 1889. položen je kamen temeljac. Finansijska i materijalna sredstva za izgradnju Društvo je ostvarivalo putem prikupljanja dobrovoljnih priloga, organizovanjem lutrija, priređivanjem zabava i pozjamica. Društvo je iz tih razloga upućivalo i apele. Slalo je pisma imućnijim građanima. U tome mu je pomagala i štampa objavljivanjem različitih napisa sa preporukama u tom smislu upućenim rodoljubivoj javnosti. Odmah po svečanom otavranju zgrade 1890. godine uselila se Uprava Društva, a odmah zatim u useljenje Svetosavske škole i Pansiona za pitomce Beogradske trgovačke omladine. Nekada je u ovoj zgradi bila smeštena državna arhiva, škola za gluvoneme društva Stefan dečanski, Prva beogradska gimanzija i dr.

Arhitekta Jovan Ilkić je pored izrade plana i predračuna vršio i nadzor izgradnje. Dom Sv. Save je projektovan kao dvospratna zgrada sa suterenom i visokim prizemljem. Iako je opšta koncepcija zgrade i simetrična kompozicija njene glavne fasade zasnovana na akademskim principima, fasada je oblikovana u duhu romantizma, sa elementima renesanse i neovizantijskog stila. Ravno komponovano fasadno platno akcentovano je središnjim plitkim rizalitom, koji se u zoni krova završava atikom sa piramidalnom kupolom. Prozorski otvori spratova, oblikovani kao bifore sa lukovima, oslanjaju se na kordonske vence, dajući romantičarsku notu celoj fasadi. Pri kraju izgradnje investitor je svu pažnju posvetio estetskom izgledu, ukrasima fasade i unutrašnjem nameštaju.

Grbove južnoslovenskih zemalja, koji se nalaze u lunetama iznad prozora prvog sprata, izradio je likorezac Jovan Hajnrih Noken prema crtežima slikara Đoke Jovanovića. U Prvom svetskom ratu zgradu su koristile okupacione vlasti. Mnoge stvari su odnesene. Sa izvesnim izmenama u izgledu gornjeg dela glavne fasade, 1923. godine zgradi je dograđen treći sprat, prema projektu arhitekte Petra Bajalovića.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dosije spomenika kulture Dom Svetog Save”. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 13. 3. 2017. 
  2. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda/Dom Svetog Save
  3. ^ Časopis Pravoslavlje. 1997.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  4. ^ „Graditeljsko nasleđe”. Časopis Zadužbina. 
  5. ^ Časopis Bosanska vila. br.17. 1889.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]