Trudobelikovski
Trudobelikovski Trudobelikovskiй | |
---|---|
Seoski muzej | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | ![]() |
Rejon | Krasnoarmejski rejon |
Osnovan | 1890. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2010. | 9.393 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 15′ 50″ S; 38° 08′ 59″ I / 45.263802° S; 38.149806° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 5 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 353840 |
Pozivni broj | +7 86165 |
OKATO kod | 03 223 828 001 |
OKTMO kod | 03 623 428 101 |
Trudobelikovski (rus. Трудобеликовский) naseljeno je mesto ruralnog tipa (hutor) na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Krasnoarmejskom rejonu.
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2010, selo je imalo 9.393 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Selo Trudobelikovsko se nalazi u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine, odnosno na krajnjem jugozapadu Kubanjsko-priazovske stepe. Nalazi se na desnoj obali rukavca Protoke (najvećeg rukavca reke Kubanja), nasuprot grada Slavjanska na Kubanu. Selo se nalazi na oko 74 km severozapadno od pokrajinskog administrativnog centra, grada Krasnodara, odnosno na oko 11 km zapadno od rejonskog centra, stanice Poltavskaje. nadmorska visina naselja je oko 5 metara.
Kroz selo prolazi deonica autoputa M25 Krasnodar−Slavjans na Kubanu−Temrjuk−Kerč.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Po nalogu krimskog hana Gazi II Gireja je na mestu savremenog sela 1608. osnovano utvrđenje Kopil, koje se od 1747. naziva Eski Kopil ili Stari Kopil.[1] U gradu se nalazila i rezidencija seraskera koji je upravljao lokalnim kubanjskim narodima. Grad i tvrđavu su 1736. razorili donski kozaci i Kalmici. Na mestu nekadašnje tvrđave je u proleće 1778. podignuto utvrđenje Blagoveščensko (nalog za gradnju utvrđenja dao je lično general Suvorov).
Godine 1890. je oko utvrđenja niklo naselje koje je dobilo ime Protocki (rus. Протоцкий). U septembru 1920. selo menja ime u Trudi Belika (rus. Труды Белика), a nešto kasnije dobija sadašnji naziv.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 9.393 stanovnika.
1989. | 2002. | 2010. |
---|---|---|
[2] | 8.898[3] | 9.393[4] |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Азаренкова А.С., Бондарь И.Ю., Вертышева Н.С. Основные административно-территориальные преобразования на Кубани (1793-1985 гг.). — Краснодар: Краснодарское книжное издательство, 1986. — С. 267. — 395 с.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.