Pređi na sadržaj

Crkva brvnara u Orašcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva brvnara u Orašcu
Crkva brvnara u Orašcu
Opšte informacije
MestoOrašac
OpštinaObrenovac
Država Srbija
Vreme nastanka18161818.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Crkva brvnara u Orašcu, naseljenom mestu na teritoriji opštine Obrenovac, podignuta je u periodu od 1816. do 1818. godine kao parohijska crkva. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Istorijske prilike[uredi | uredi izvor]

Prvi zapisi o nastanku prve crkve brvnare u Orašcu datiraju za početak 19. veka u Letopisu crkve u Drenu, gde se navodi da je crkva spaljena od strane Turaka 1804. godine i da je tadašnji paroh Dobrivoje Jeremić pobegao u obližnje selo Orašac. U jaruzi orašačke šume je podigao crkvu od pruća, najverovatnije 1807. godine, koju je posetio narodni guslar Filip Višnjić dve godine kasnije (1809) i pesmom hrabrio ustanike. Kao mesto okupljanja naroda i ustanika Turci su je, po predanju, spalili 1813. godine, kada je spaljeno i srušeno selo Orašac.

Obnova crkve[uredi | uredi izvor]

Druga crkva brvnara je po zapisu iz 1818. godine na carskim dverima ikonostasa, da ih poklanja Nikola Vasić „za večni spomen”, podignuta najranije godinu ili dve ranije, odmah posle Drugog srpskog ustanka. O nastanku i postojanju crkve u Orašcu pisao je Joakim Vujić u svojim „Putešestvijima po Serbiji”, a postoji i na spisku novoizgrađenih i obnovljenih crkava za vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića, koji je sastavio pukovnik Jovanče Spasić, po zahtevu samog kneza.[2]

Narednih godina služila je kao parohijska crkva za sela Orašac, Dren, Vukićevicu i Ušće, sve do 1869. godine i posete Episkopa šabačkog Mojsija koji je naložio da se crkva zatvori zbog oronulosti i da se počnu prikupljati sredstva za podizanje nove ili obnovu postojeće. Ponovo je obnovljena posle 1874. godine i služila je do 1895. godine, kada je u popisu navedeno da je zbog trošnosti zatvorena, te da se sprema gradnja nove crkve.

Izgled crkve[uredi | uredi izvor]

Prvobitno, po spoljnom izgledu crkva brvnara se nije razlikovala od stambenih brvnara, osim izduženene arhitektonske osnove i krstovima na oba kraja slemena četvoroslivnog krova, koji je pokriven biber crepom. Dimenzija 11,6x5,55 metra i visine 4,85 metra, građena je od hrastovih talpi s temeljima od opeke. Obrada konstruktivnog dela je bezornamentalna, dosta gruba. Sa prepravkom izvršenom 1922. godine crkva je izgubila prvobitni karakter, gde su devlastirani predmeti iz oblasti slikarstva i zanatstva, smanjena površina i unutrašnji prostor namenski drugačije osmišljen.

Današnja crkva[uredi | uredi izvor]

Pred kraj 20. veka crkva brvnara je bila potpuno zapuštena, te je odlučeno da se ponovo obnovi. Krajem 1994. godine osvećeni su novi temelji, izmešteni 50 metara na sever u odnosu na postojeću crkvu, na placu koji je poklonio Stanislav Popović. Radovi su počeli iste godine i crkva je završena dve godine kasnije, kada je 28. aprila 1996. godine osveštao episkop dalmatinski Longin.

U novu crkvu brvnaru prenet je deo ikonostasa stare crkve, bez gornjeg dela, koji je prenet u novi hram u Drenu, po njenom podizanju. Delove starog ikonostasa i pojedinačne ikone radili su ikonopisci Jeremija Mihailović, Nikola Jovanović i nepoznati zograf iz prve polovine 19. veka.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda/Crkva brvnara u Orašcu
  2. ^ Obradović, Gordana B. (2005). Pravoslavlje u obrenovačkoj Posavini. Obrenovac. str. 29—37. ISBN 86-903425-1-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]