Igumanovljeva palata
Igumanovljeva palata | |
Informacije
| |
---|---|
Lokacija | ![]() |
Status | završena |
Sagrađena | 1938. |
Broj spratova | 6 |
Kompanije
| |
Arhitekta | Braća Krstić |
Autor | Braća Krstić |
Upravljanje | Vladimir Gavranović |
Igumanovljeva palata ili Palata Igumanov, Terazije 31 u Beogradu, sagrađena je 1938 god, sredstvima Zadužbine Sime Andrejevića Igumanova (1804—1882), srpskog trgovca i dobrotvora, a prema projektu arhitekata Petra i Branka Krstića,[1] u stilu modernizma. Sedište je Zadužbine Sime A. Igumanova koja ima za cilj finansiranje Bogoslovije u Prizrenu i stipendiranje đaka i studenata sa Kosova i Metohije. Sredstva koja se prihoduju od izdavanja stanova i poslovnih prostora u ovoj zgradi namenjena su za ispunjenje navedenih ciljeva zadužbine, a u skladu sa testamentom njenog osnivača. Glavni staralac Zadužbine je Patrijarh srpski Porfirije. Pomoćni staraoci su Akademik Svetoslav Božić i prof. dr Jova Radić. Upravitelj Zadužbine je Arhimandrit Danilo (Vladimir Gavranović)
Istorija
[uredi | uredi izvor]Palata Igumanov sagrađena je u vreme intenzivnih napora da se Terazije, koje su u međuratnom periodu postale gradski centar, obogate reprezentativnim objektima. Zadužbina trgovca Sime Igumanova Prizrenca[2] raspisala je uži konkurs za projekat palate krajem 1935. godine.[3] Konkurs je vodio Pera Popović, pobornik srpsko-vizantijskog stila, a na konkurs su pozvani arhitekta Aleksandar Deroko i arhitekte Branko i Petar Krstić. Zahtev je bio da palata bude monumentalna i u traženom stilu. Rad braće Krstić, modernizovana verzija srpsko-vizantijskog stila, sa širokim arkadama u prizemlju, je usvojen na konkursu i tokom 1936. godine je počela izrada glavnog projekta.[4] Kada je Međunarodna dunavska komisija na leto 1938. odlučila da sedište prenese iz Beča u Beograd, odabrala je palatu Sime Igumanova.[5]
Zadužbina je nacionalizovana nakon Drugog svetskog rata i 1991. je vraćena Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Od izdavanja u zakup održava se Prizrenska bogoslovija i stipendira se 300 đaka i studenata sa Kosova i Metohije.[6]
Arhitektura
[uredi | uredi izvor]Tokom razrade projekta arhitekte Krstić su odustale od nefunkcionalnih elemenata, poput arkada u prizemlju i konačno završile projektovanje krajem 1936. godine. Određeno je da bude izgrađena na uglu ulica Aleksandrove i Kralja Milana, zbog čega je u proleće 1937. porušen niz objekata, od dvospratnice pored palate Assicurazioni Generali na Terazijama do kafane "Užice" u Aleksandrovoj.[7] Izgradnja je započeta 1937, temelji su osvećeni 6. septembra,[8] a završena u aprilu 1938. godine. I u vreme gradnje izvršene su neke manje ispravke, a neposredno posle Drugog svetskog rata urađene su neke manje prepravke u prizemnim prostorijama. Igumanovljeva palata je ugaona petospratnica. Dekorativni motiv izduženog zalučenog otvora vodi poreklo iz srpsko-vizantijskog stila, a projektanti su ga suprotstavili formalnim odlikama modernizma – mermernoj oblozi fasade, nizovima pravougaonih prozora na poslednjem spratu, jakoj nadstrešnici u prizemlju, dekorativnim okruglim prozorima na vrhu građevine, dekorativnoj šipki za zastavu... U prizemlju je poslovni prostor, dok je na spratovima stanovanje. Upotrebljeni materijali odgovaraju standardima perioda u kome je objekat izgrađen. Ulazi u zgradu su dekorativno obrađeni u gipsu i štuko-mramoru. Na fasadi zgrade nalazi se natpis: „Zadužbina Sime Andrejevića Igumanova Prizrenca“.
Skulptura
[uredi | uredi izvor]
Na vrhu zgrade prvobitno se nalazila skulptura Sime Igumanova sa siročićima, rad vajara Lojze Dolinara, "prvi grupni vajarski rad u našoj zemlji"[9][10], montirana je krajem januara 1939[11]. Grupa je predstavljala zaveštača sa "rano preminulim sinom i južnosrbijanskom omladinom, čiji je veliki dobrotvor".[12] Grupa skojevaca ju je 1950. godine, u sred dana, čekićima razlupala.[13] Skulptura istog izgleda je ponovo vraćena 22. aprila 2021.[14][15][16][17]
Značaj
[uredi | uredi izvor]Igumanovljeva palata je jedno od najznačajnijih dela arhitekata Petra i Branka Krstića, kao i jedan od ključnih objekata na kome se ogleda proces transformacije tradicionalnog akademskog metoda u moderni, te je zbog svojih vrednosti proglašena za spomenik kulture (Rešenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda br. 1082/1 od 24.5.1977).
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ M.Đurđević, Petar i Branko Krstić, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Beograd 1996
- ^ Ž. R. P, Sima Andrejević-Igumanov, Pravda, 2.3.1941.
- ^ Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
- ^ Vujović, Branko (2003). Beograd u prošlosti i sadašnjosti. Beograd: Izdavačka kuća Draganić. str. 216.
- ^ "Politika", 11. avg. 1938, str. 7
- ^ Pravoslavlje, br. 1299. od 1. maja, Povratak skulpture Sima Igumanov sa siročićima. Beograd: SPC. 2021. str. 43.
- ^ "Politika", 11. april 1937
- ^ "Politika", 7. sept. 1937
- ^ Vreme, 21. dec. 1938, str. 5. digitalna.nb.rs
- ^ "Vreme", 31. jul 1938 - foto
- ^ "Vreme", 27. jan. 1939
- ^ "Politika", 6. feb. 1939
- ^ Kokotović, Budimir (2021). Pravoslavlje, br. 1299. od 1. maja, Spomenici Sime A. Igumanova, večnog dobrotvora bogoslovija u Prizrenu i Nišu. Beograd: SPC. str. 41.
- ^ Vraća se kruna na Igumanovljevu palatu („Politika”, 24. februar 2020)
- ^ „Završava se obnova skulpture „Sima Igumanov sa siročićima””. Politika. 2. 3. 2021. Pristupljeno 5. 3. 2021.
- ^ „Povratak skulpture „Sima Igumanov sa siročićima” (SPC, 22. april 2021)”. Arhivirano iz originala 22. 04. 2021. g. Pristupljeno 22. 04. 2021.
- ^ Vasiljević, Branka (23. 4. 2021). „Obnovljena skulptura „Sima Igumanova sa siročićima””. Politika. Pristupljeno 23. 4. 2021.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- M.Đurđević, Petar i Branko Krstić, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Beograd 1996
- Ž. R. P, Sima Andrejević-Igumanov, Pravda, 2.3.1941.
- Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda