Saborna crkva u Vranju
Saborna crkva Svete Trojice u Vranju | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Vranje |
Opština | Vranje |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | Spomenik kulture |
Vreme nastanka | kraj 17. veka |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
Saborna crkva Svete Trojice u Vranju je glavni i najveći pravoslavni hram u Vranju i središnja crkva Vranjske eparhije Srpske pravoslavne crkve.[1] Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.
Istorijat
[uredi | uredi izvor]Današnji Saborni hram Svete Trojice nalazi se na mestu starije crkve.
Krajem 18. i početkom 19. veka nastupio je privredni uspon Vranja koji je pratio buđenje i građanske i srpske nacionalne svesti, ali i obnove verskog života, posle ukidanja Pećke patrijaršije.
Velika Saborna crkva je građena uz pomoć vranjskog paše Huseina - „velikog prijatelja Srba", što je veoma smetalo domaćim Turcima. Turci i Arnauti iz okoline su čak na Spasovdan 1843. godine opljačkali hrišćane i oskrnavili crkve po varoši.
Pod uticajem međunarodne javnosti i diplomatskih predstavnika, ali i po zahtevu Vranjanaca, Porta je pohvatala i kaznila pobunjenike. Carska komisija procenila je štetu za porušenu Sabornu crkvu. Kako šteta nije isplaćena to su Vranjanci pregli i sopstvenim sredstvima i rabotom podigli novu crkvu, po svemu sudeći, na temeljima prethodne. Crkva je građena 1858—1860. Graditelj crkve bio je Andreja Damjanov, a poticao je iz poznate mijačke porodice, poreklom iz Tresonča u debarskom kraju, dok je njegov brat izradio oltarsku pregradu.
Ikonostas i ikone
[uredi | uredi izvor]Slikarski deo posla na ikonostasu Crkvena opština je poverila Dimitru Krsteviču - Diču, zografu, tada najpoznatijem i najdarovitijem ikonopiscu u vardarskoj Makedoniji. U periodu od 1844. godine do 1866. on je naslikao veći broj ikonostasnih celina i pojedinačnih ikona. Tako je postao najplodniji majstor poznovizantijskog ikonopisa prožetog, tek uplivima italokritskog manira sa dekorativno prihvaćenim "baroknim“ ukrasima, ali i sa izrazitim smislom za, uslovno rečeno, realističko modelovanje inkarnata svetiteljskih likova.
Na ikonostasu Saborne crkve u Vranju naslikao je prestone i praznične ikone, likove apostola i celivajuće ikone, dok su slike u soklu, carske dveri i Krst Hristovog raspeća slikali drugi ikonopisci, znatno slabijih slikarskih mogućnosti.
Obnova
[uredi | uredi izvor]Obnova Saborne crkve u Vranju započeta je 1994. godine. Zvonik je obnovljen i nadgrađen 1996. godine, a unutrašnji radovi na statičkoj sanaciji i obnovi crkve realizovani su do 1998. godine: u tremovima su dograđeni Kapela Svetog Ignjatija Bogonosca i Krstionica Časnog Krsta.
Crkva je u potpunosti završena u periodu od 2000. do 2008. godine (okončani su svi unutrašnji radovi, stavljen je nov bakarni krov i novi krstovi, urađena je spoljašnja fasada), kada je svečano obeleženo 150 godina od njene izgradnje.
Galerija
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ „Članaka SANU o Sabornoj crkvi” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 01. 2016. g. Pristupljeno 01. 02. 2012.