Kalimanići (Gornji Milanovac)
Kalimanići | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Moravički |
Opština | Gornji Milanovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 139 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 04′ 00″ S; 20° 25′ 00″ I / 44.066666° S; 20.416666° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 408 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 032 |
Registarska oznaka | GM |
Kalimanići je selo u centralnoj Srbiji, u opštini Gornji Milanovac, u Moravičkom okrugu. Nalazi se na 8 km od Gornjeg Milanovca[1], na putu Gornji Milanovac - Kalimanići - Boljkovci - Donji Banjani - Ljig. Na nadmorskoj visini je od 420 do 480 m, a zauzima površinu od 502 ha.[1]
Prema popisu iz 2011. u selu je bio 139 stanovnika.
Selo je imalo svoju opštinu i školu. Pripada crkvenoj parohiji crkve u selu Ljutovnica. Seoska slava je bila Bela subota, a danas je drugi dan Trojice.[1]
Do skoro, selo je bilo poznato i po velikim voćnjacima PIK-a Takovo. U ovom selu su poznati proizvođači šljiva i dobre prirodne rakije. Među prvim zaštićenim rakijama sa ovog područja je i „GEDžA” proizvođača Marković Milovana.
Ovde se nalaze Stari spomenici na seoskim grobljima u Kalimanićima (opština Gornji Milanovac) i Markov grob u Kalimanićima.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Selo je tipičnog razbijenog šumadijskog tipa i deli ga rečica Kaludra na dva dela, takozvani donji i gornji kraj.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Nailaskom Turaka, Kalimanići su bili iseljeni. U 18. veku selo je naseljeno doseljenicima iz Starog Vlaha. Prvi doseljenik u ovo selo zvao se Kaliman pa je po njemu selo dobilo ime.[1]
Selo je poznato i po tome što je tu bila zadnja linija fronta u Kolubarskoj bici. Naime, Austrougarske snage su zaglavile svoje teško naoružanje u delu Vrnčana, sela koje se graniči sa Kalimanićima, zvano Lokva, gde su ih srpske snage potukle do nogu i preokrenule bitku u svoju korist.
U Kalimanićima rođen je general Božidar Terzić, komandant Šumadijske divizije I poziva u Prvom svetskom ratu do 31. decembra 1915. godine i ministar vojni u Vladi Srbije do pred kraj Prvog svetskog rata. U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 78 ratnika. Poginulo ih je 61 a 17 je preživelo.[1]
U selu se za vreme Drugog svetskog rata skrivao Miloš Minić.
Selo ima fudbalski klub „Omladinac” i neverovatno dobre ljude.
Demografija
[uredi | uredi izvor]U popisima selo je 1910. godine imalo 470 stanovnika, 1921. godine 320, a 2002. godine taj broj je spao na 182.[1]
U naselju Kalimanići živi 148 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,4 godina (45,0 kod muškaraca i 45,8 kod žena). U naselju ima 62 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,92.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
Broj stanovnika se izuzetno brzo smanjuje, jer stanovništvo prelazi u Gornji Milanovac i ostale gradove.
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 0 | ||
80+ | 0 | 1 | ||
75—79 | 4 | 3 | ||
70—74 | 8 | 9 | ||
65—69 | 11 | 13 | ||
60—64 | 9 | 11 | ||
55—59 | 0 | 5 | ||
50—54 | 7 | 8 | ||
45—49 | 7 | 4 | ||
40—44 | 5 | 7 | ||
35—39 | 2 | 2 | ||
30—34 | 6 | 7 | ||
25—29 | 4 | 3 | ||
20—24 | 5 | 5 | ||
15—19 | 3 | 6 | ||
10—14 | 5 | 6 | ||
5—9 | 4 | 7 | ||
0—4 | 4 | 0 | ||
Prosek : | 45,0 | 45,8 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 71 | 16 | 52 | 1 | 2 | 0 |
Ženski | 84 | 17 | 53 | 14 | 0 | 0 |
UKUPNO | 155 | 33 | 105 | 15 | 2 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 35 | 6 | 0 | 0 | 13 |
Ženski | 20 | 3 | 0 | 0 | 11 |
UKUPNO | 55 | 9 | 0 | 0 | 24 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 3 | 5 | 0 | 3 |
Ženski | 0 | 1 | 1 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 4 | 6 | 0 | 3 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 2 | 1 | 0 | 2 |
Ženski | 1 | 1 | 1 | 0 | 0 |
UKUPNO | 1 | 3 | 2 | 0 | 2 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | |
Ženski | 1 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 1 | 0 | 0 | 0 |
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Spomen dom Momčila-Mome Radovanovića, mesna kancelarija. -
Ploče na zgradi mesne zajednice.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g d đ Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 243.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.