Odnosi Srbije i Albanije
Albanija |
Srbija |
---|
Odnosi Srbije i Albanije su inostrani odnosi Republike Srbije i Republike Albanije.
Istorija odnosa
[uredi | uredi izvor]Srednji vek
[uredi | uredi izvor]Današnja Albanija bila je deo teritorije srpskih kraljeva i cara Stefana Dušana Silnog.[1]
Balkanski ratovi
[uredi | uredi izvor]U septembru 1913. izbio je prvi oružani sukob na srpsko-albanskoj granici.[2]
Prvi svetski rat
[uredi | uredi izvor]U Prvom svetskom ratu Kraljevina Srbija je krenula u oslobađanje teritorije današnje Albanije poslenjeg dana maja 1915.[3] Posle trojne invazije i okupacije Srbije srpska vojska će se u zimu 1915/1916. povući preko Albanije na grčko ostrvo Krf.
Odnosi Jugoslavije i Albanije
[uredi | uredi izvor]Između dva svetska rata
[uredi | uredi izvor]Krupno pitanje konačno razgraničenje sa Albanijom je došlo na dnevni red posle prijema ove zemlje u Društvo naroda 1921. Pre toga je postojala neutralna zona, širine četiri do šest kilometara, koja je često služila kao utočište odmetnika.[4] Pitanja koja su ostala posle razgraničenja 1913. (Sveti Naum, Lim) preuzela je komisija koju je imenovala Konferencija ambasadora i ona je Sveti Naum dodelila Albaniji. Pošto je Kraljevina SHS osporila ovo rešenje pred Društvom naroda njegov Savet je preneo Međunarodnom sudu pravde koji je potvrdio stav komisije a Kraljevina je ovo pitanje rešila tek u direktnim pregovorima sa Albanijom i protokolu iz Firence potpisanom 1926. godine.[5]
Vlada Kraljevine SHS je donela odluku o priznanju nezavisnosti Albanije 24. marta 1922.[6] U vreme Kraljeve svadbe Aleksandra Karađorđevića juna 1922. je prisustvovala delegacija albanske vlade sa delegatom Ali−Rizom pašom Kolonjom.[traži se izvor]
Nakon ubistva Avnija Rustemija u aprilu 1924. u Albaniji je došlo do Junske revolucije u kojoj je na vlast došao Fan S. Noli, dok je Ahmet Zogu pobegao u Kraljevinu SHS. Tamo je dobio pomoć za povratak u zemlju već sledećeg decembra, kada je i srušio Nolijevu vladu. Sledeće godine je ustanovljena Albanska republika čiji je predsednik bio Zogu; postignut je sporazum o izmeni granice sa KSHS, Sveti Naum je pripao Kraljevini SHS. Albanija pod Zoguom ipak prelazi pod italijansko pokroviteljstvo – Tiranskim paktom iz 1926. skoro da postaje kolonija. Kraljevina Albanija je proglašena 1928. godine.
Aprila 1939. Italija je zauzela Albaniju. Italijanski kralj Viktor Emanuel je proglašen za kralja Albanije – zemlja će biti italijanski protektorat do 1943. godine.
Drugi svetski rat
[uredi | uredi izvor]U Drugom svetskom ratu, fašistička Italija je svom albanskom protektoratu priključila delove okupirane Jugoslavije, uključujući celu Metohiju i veći deo Kosova.
Period komunizma
[uredi | uredi izvor]Dana 9. jula 1946. FNRJ i Narodna Republika Albanija su potpisale ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći. Ugovor je zaključen prilikom prvog boravka general-pukovnika Envera Hodže u Beogradu jula 1946. godine. U planu je bila Balkanska federaciji u kojoj bi Albanija, kao sedma federalna jedinica, ušla u sastav FNRJ. U tom kontekstu postojala je i ideja o pripajanju Kosova i Metohije Albaniji, kao novoj članici federacije[7].
Odnosi SR Jugoslavije i Albanije
[uredi | uredi izvor]Beograd i Tirana su, nakon prekida tokom NATO bombardovanja aprila 1999, ponovo uspostavili diplomatske odnose u januaru 2001. godine.[8]
Odnosi Republike Srbije i Republike Albanije
[uredi | uredi izvor]Albanija je priznala jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova 2008. godine.
Albanija je pristupila NATO paktu 2009. godine.
Obe države vode politiku pristupanja EU gde obe države imaju status kandidata za članstvo. Ove države su deo inicijative Otvoreni Balkan.
Dvanaestog januara 2024. srpska agencija BIA uhapsila je državljanina Srbije koji je sa mrežom saradnika za potrebe Državne informativne službe Albanije ŠIŠ prikupljao podatke o pripadnicima bezbednosnih službi Srbije i Srbima sa Kosova i Metohije. Za ŠIŠ je bio prisutan na terenu u kriznim situacijama na severu Kosova i Metohije, za vreme protesta i barikada.[9] Krajem januara uhapšen je jedan Novopozarac, takođe saradnik ŠIŠ.[10]
Bilateralni odnosi
[uredi | uredi izvor]Srbija i Albanija su uspostavili zvanične diplomatske odnose 25. aprila 1914. godine.[11]
Posete
[uredi | uredi izvor]- Premjer Albanije Edi Rama posetio je Srbiju u novembru 2014. godine, predvodio albansku delegaciju na sastanku Kina-zemlje CIE u Beogradu u decembru 2014. g. i boravio u radnoj poseti u oktobru 2016. g.
- maja 2015. godine Albaniju je posetio predsednik Vlade Aleksandar Vučić.
- marta 2015. godine Albaniju je posetila predsednica NS RS Maja Gojković.
Ekonomski odnosi
[uredi | uredi izvor]Robna razmena predstavlja osnovu ekonomske saradnje i karakteriše je naglašen suficit na strani Srbije.
- U 2020. godini Srbija je u Albaniju izvezla robu u vrednosti 178,7 miliona dolara, a uvoz iz Albanije je iznosio oko 51,4 miliona USD.
- U 2019. ukupan obim razmene iznosio je 206 mil. dolara, od čega je izvoz Srbije iznosio 158 mil. USD, a uvoz iz Albanije oko 48 mil. dolara.
- U 2018. godini izvoz je iznosio 159 miliona dolara, a uvoz 53 miliona USD.[12][13]
Diplomatski predstavnici
[uredi | uredi izvor]U Beogradu
[uredi | uredi izvor]- Bardul Canaj, ambasador, 2024. -[14]
- Iljir Bočka, ambasador, 2014. - 2023.[15]
- Špetim Čaušija, ambasador, 2009. - 2013.
- Spiro Kočija, ambasador, 2007. - 2008.
- Petrit Bušatija, ambasador, 2002. - 2006.
- Edmond Hadžinasto, otpravnik poslova, 2001. - 2002.
- Fljorian Nova, otpr. poslova
- Vilija Manolija, otpr. poslova, 1993. -
- Kujtim Hisenaj, ambasador, 1986. - 1992.
- Lik Seitija, ambasador, 1982. - 1986.
- Sokrat Pljaka, ambasador, 1975. - 1982.
- Dimiter Ljamanija, ambasador, 1971. -
- Lik Seitija, otpr. poslova
- Andrea Škodranija, otpr. poslova, 1965. -
- Tahmaz Bećarija, ambasador, 1959. - 1964.
- Bato Karafilija, ambasador, 1954. -
- Ramadan Čitaku, ambasador, 1947. - 1948.
- Tuk Jakova, ambasador, 1946. - 1947.
- Hisni Kapo, ambasador, 1945. - 1946.
- / Tahir Štila, otpr. poslova, 1927. - a kasnije i poslanik, 1937. - 1939.
- Rauf Fico, poslanik, 1933. − 1936.
- Džafer Vila poslanik, 1929. - 1932.
- Cena-beg, poslanik, 1925. - 1927.
- Stavro Stavru, poslanik (po redu drugi poslanik), 1925.
- Ali−Riza paša Kolonja, poslanik, 1924. - 1925.
U Tirani
[uredi | uredi izvor]- Slobodan Vukčević, ambasador, 2021-
- Dejan Hinić, otpravnik poslova, 2020-2021.
- Miroljub Zarić, otpr. poslova, 2006-2010. a zatim i ambasador, 2010-2020, u kontinuitetu 2006-2020
- Marko Camaj, ambasador, 2004—2006.
- Živorad Simić, otpr. poslova, 2003—2004.
- Cafo Kapetanović, otpr. poslova, 2001—2002. a zatim i ambasador, 2002—2003.
- Stanimir Vukićević, otpr. poslova, 1995—1999.
- Miroljub Zarić, otpr. poslova 1992 - 1995.
- Predrag Pjanić, ambasador, 1990—1991.
- Novak Pribićević, ambasador, 1986—1990.
- Milan Georgijević, ambasador, 1983—1986.
- Branko Komatina, ambasador, 1979—1983.
- Trajko Lipkovski, ambasador, 1975—1979.
- Jovan Pečenović, ambasador, 1971. - 1975.
- Arso Milatović, poslanik, 1956 - 1958.
- Predrag Ajtić, poslanik, 1954. - 1956.
- Jakša Petrić, poslanik, 1949. - 1954.
- Dušan Diminić, poslanik, 1948. - 1949.
- Josip Đerđa, 1945—1948.
- Velimir Stojnić, poslanik, april 1945. - oktobar 1945.
- Ivan Vukotić, poslanik, 1939.
- Radoje Janković, poslanik, 1936. - 1939.
- Jovan Đonović, poslanik, - 1936.
- Đorđe Nastasijević, poslanik, - 1932.
- Dragomir Kasidolac, otpravnik poslova
- Bogoljub Jevtić, 1926. -
- Branko Lazarević, poslanik, 1925. - 1926.
- Aleksandar Cincar-Marković, otpr. poslova, 1923. - 1925.
- Nastas Ilić, otpr. poslova, 1922. - 1923.
Pored srpske ambasade u Tirani, u Albaniji postoji i ambasada tzv. Kosova u Tirani, kao i nekoliko udruženja srpskih građana i srpske manjine, koji su uglavnom skoncentrisanu u Skadru.
Pored albanske ambasade u Beogradu, u Srbiji postoji i konzulat (tzv. ambasada) Albanije u Prištini, kao i konzulati u Peći, Prizrenu, Đakovici i Vučitrnu.
Zanimljivosti
[uredi | uredi izvor]Skadarska ulica i boemska četvrt Skadarlija u Beogradu nose ime po gradu Skadru u Albaniji. Palata Albanija je nazvana po istoimenoj kafani čije je mesto zauzela.
Poređenje
[uredi | uredi izvor]Albanija | Srbija | |
---|---|---|
Stanovništvo | 2 845 955 | 8 799 865 (sa KiM) |
Površina | 28 748 km² | 88 361 km² |
Glavni grad | Tirana - 557 422 | Beograd - 1 687 132 |
Oblik vladavine | Parlamentarna republika | Parlamentarna republika |
Zvanični jezik | Albanski | Srpski |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Srbi u Albaniji
- Albanci u Srbiji
- Srbija i Albanija (Dimitrije Tucović)
- Incident sa dronom na Stadionu Partizana
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Janjetović, Zoran (2002-12-01). „From Foe to Friend and back”. Balkanologie. Revue d'études pluridisciplinaires (na jeziku: engleski). 6 (1-2): 245—260. ISSN 1279-7952. doi:10.4000/balkanologie.460.
- ^ Prvi albanski napadi na srpsku državu („Politika“, 22. septembar 2013)
- ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 06. 2016. g. Pristupljeno 28. 05. 2016.
- ^ "Politika", 14. nov. 1922
- ^ „2014. - "Kraljevina Jugoslavija u Društvu naroda"”. Arhivirano iz originala 15. 09. 2016. g. Pristupljeno 03. 06. 2017.
- ^ "Politika", 25. mart 1922, str. 5 - Dnevne vesti
- ^ Zorić, Mirjana (2018). „Balkanska federacija - istorija jedne ideje”. Vojno delo (na jeziku: engleski). 70 (4): 493—564. ISSN 0042-8426. doi:10.5937/vojdelo1807493Z.
- ^ MIROLjUB ZARIĆ AMBASADOR SRBIJE U ALBANIJI, Politika, 2010.
- ^ „Evo šta je BIA pronašla kod špijuna koji je radio za obaveštajnu službu Albanije”. B92.net (na jeziku: srpski). 2024-01-13. Pristupljeno 2024-01-24.
- ^ „RADIO ZA ŠIŠ Državljanin Srbije UHAPŠEN u Novom Pazaru zbog ŠPIJUNAŽE za Albaniju i tzv. Kosovo! Prikupljene podatke prosleđivao za NOVČANU NADOKNADU”. Dnevnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-24.
- ^ „Bilateralni odnosi sa Albanijom”. Arhivirano iz originala 09. 02. 2015. g. Pristupljeno 09. 02. 2015.
- ^ „Serbia exports to Albania”. Trading Economics. Pristupljeno 17. 8. 2021.
- ^ „Serbia imports from Albania”. Trading Economics. Pristupljeno 17. 8. 2021.
- ^ www.novimagazin.rs (2024-02-02). „Vučić primio akreditivna pisma sedam novoimenovanih ambasadora”. Novi magazin (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-02-14.
- ^ „RTS :: Politika :: Ambasador Albanije u oproštajnoj poseti kod Vučića”. rts.rs. Pristupljeno 2023-10-30.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Brajović, Milan (2005). „Položaj Srba i Crnogoraca u Albaniji”. Položaj i identitet srpske manjine u jugoistočnoj i centralnoj Evropi. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 519—521.
- Vlahović, Petar (2005). „Srpska i crnogorska manjina u Albaniji”. Položaj i identitet srpske manjine u jugoistočnoj i centralnoj Evropi. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 121—129.
- Dimić, Ljubodrag; Borozan, Đorđe (1998). Jugoslovenska država i Albanci. 1. Beograd: Službeni list SRJ, Arhiv Jugoslavije, Vojno-istorijski institut.
- Dimić, Ljubodrag; Borozan, Đorđe (1999). Jugoslovenska država i Albanci. 2. Beograd: Službeni list SRJ, Arhiv Jugoslavije, Vojno-istorijski institut.
- Levi, Rozita (2005). „Jugoslovenske manjine u Albaniji”. Seobe Srba nekad i sad. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 311—314.
- Milenković-Vuković, Biljana (2005). „Bibliografija izabranih radova o Srbima u Mađarskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i Albaniji”. Položaj i identitet srpske manjine u jugoistočnoj i centralnoj Evropi. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 443—496.
- Mitrović, Andrej (1969). Jugoslavija na Konferenciji mira 1919-1920. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika.
- Mitrović, Andrej (1984). Srbija u Prvom svetskom ratu. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Mitrović, Andrej (2007). Serbia's Great War 1914-1918. West Lafayette: Purdue University Press.
- Puzović, Predrag (1996). „Eparhije Srpske pravoslavne crkve u rasejanju” (PDF). Bogoslovlje: Časopis Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 40 (1-2): 87—96. Arhivirano iz originala (PDF) 08. 06. 2019. g. Pristupljeno 08. 06. 2019.
- Radojević, Mira; Dimić, Ljubodrag (2014). Srbija u Velikom ratu 1914-1918: Kratka istorija. Beograd: Srpska književna zadruga, Beogradski forum za svet ravnopravnih.